Novosti

PRIHOD ZA OBNOVU HRAMA SV. APOSTOLA PETRA I PAVLA U KUĆANCIMA

PRIHOD ZA RAZVOJ RODNOG IMANJA BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA PAVLA-BUDUĆEG MANASTIRA

APEL
ZA POMOĆ

U OBNOVI CRKVE SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA I RAZVOJU RODNOG IMANJA BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA PAVLA U KUĆANCIMA

PATRIJARH PAVLE (1914-2009)	CRKVA SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA U KUĆANCIMA

MIR VAM I RADOST OD GOSPODA,

POSLEDNJIH MJESECI CRKVA NAŠA PRAVOSLAVNA SUOČENA JE SA RADOSNOM TUGOM NAKON UPOKOJENJA U GOSPODU BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA SRPSKOG PAVLA I OVAJ ISTI OSJEĆAJ OBUZIMA SVE ISKRENE VIJERNIKE NAŠE CRKVE.

     NOVOPRESTAVLJENI U GOSPODU PATRIJARH PAVLE JE ROĐEN U SLAVONSKOM SELU KUĆANCI GDJE SU PRAVOSLAVNI SRBI RANO PO DOSELJAVANJU IMALI SVOJU CRKVU, NAJPRIJE DRVENU, POSVEĆENU SVETOM VELIKOMUČENIKU GEORGIJU KOJA JE OSVEĆENA 1748. GODINE, A ZATIM ZIDANU, PODIGNUTU 1828. GODINE I POSVEĆENU SVETIM APOSTOLIMA PETRU I PAVLU. U OVOJ CRKVI NAŠ PATRIJARH JE KRŠTEN.

NAŽALOST, 1991. GODINE ISTA OVA CRKVA JE MINIRANJEM POTPUNO UNIŠTENA.

     SA MOLITVOM I ISKRENOM ŽELJOM OČUVANJA USPOMENE NA NAŠEG VOLJENOG PATRIJARHA, DODIJELILI SMO NAŠ BLAGOSLOV ZA OBNOVU CRKVE SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA , A ISTO TAKO, OTKUPILI SMO  RODNO IMANJE NAŠEG PATRIJARHA, KOJE SMO KUPOVINOM SUSJEDNE PARCELE ZNATNO PROŠIRILI TE SU SADA OBE U VLASNIŠTVU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE EPARHIJE SLAVONSKE. U CILJU IZGRADNJE I RAZVOJA RODNOG IMANJA PATRIJARHA PAVLA, U PLANU NAM JE OSNIVANJE BUDUĆEG MANASTIRA, UZ KOJI BI USTANOVILI DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE, A PREKO GODINE I KAMPOVE ZA SUSRETE PRAVOSLAVNE DJECE I OMLADINE.

     SVE OVO UMNOGOME ZAVISI OD PRILIVA MATERIJALNIH SREDSTAVA KOJIMA ĆEMO RASPOLAGATI. TU SE UZ BOŽIJU POMOĆ, JEDINO UZDAMO U OSJEĆANJA I LJUBAV KOJU NAŠ VIJERNI NAROD IMA PREMA SVOM UPOKOJENOM PATRIJARHU.

     UVJERENI SMO DA JE VELIKI BROJ NAŠIH VIJERNIKA ŠIROM VASELJENE ZAINTERESOVAN DA SE SVOJIM PRILOGOM UGRADI U OČUVANJE USPOMENE NA NAŠEG PATRIJARHA. IZ OVOG RAZLOGA SMO OTVORILI RAČUNE NA KOJE JE MOGUĆE UPLATITI SVOJ PRILOG SA NAZNAKOM ZA KOJU JE NAMJENU.

BROJ ŽIRO-RAČUNA ZA OBNOVU

CRKVE SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA U KUĆANCIMA

KUNSKI: 2412009-1534000430

DEVIZNI: HR692412009-1534000430

SWIFT CODE: SBSLHR2X

BROJ ŽIRO-RAČUNA

FONDA ZA RAZVOJ RODNOG IMANJA

BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA PAVLA U KUĆANCIMA

KUNSKI: 2340009-1110411338

DEVIZNI: HR42 2340 0091 1104 1133 8

PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D. 10000 ZAGREB, HRVATSKA

SWIFT CODE: PBZGHR2X

ZA DINARSKE UPLATE IZ SRBIJE

PBB-PRIVREDNA BANKA BEOGRAD AD

TEKUĆI BROJ:255-6237-79

O SVETOM SAVI, 2010. GODINE

EPISKOP SLAVONSKI SAVA

BOŽIĆ U SVETOJ ZEMLJI

Ove godine proslavljanje praznika Roždestva Hristovog ostaće nam u posebnom sjećanju. Preosvećeni Episkop slavonski gospodin Sava pozvao je na pokloničko putovanje svoje sestre dr La Verne i g-đu Beverly, koju je pratio njen suprug g. Dragan, zatim Aleksandra Bjelića, studenta treće godine Duhovne akademije u Petrogradu i Đorđa Teodorovića, studenta četvrte godine Teološkog fakulteta u Foči. Sa iskrenom ljubavlju prema Hristu i Preosvećenom Vladici krenuli smo na put.

03. 01. nedelja

Naše putovanje započelo je  u 05:00 iz manastira Jasenovac, odakle smo krenuli za manastir Grgeteg, gdje smo prisustvovali Svetoj  arhijerejskoj Liturgiji koju je služio Preosvećeni Vladika Sava te smo primili i Svetu Tajnu Pričešća. Poslije ručka krenuli smo za Beograd do hrama Vaznesenja Hristovog, gdje smo se priključili ostatku grupe. Grupa je brojala 40 poklonika. Poslije pročitanog molebna za sretan put u hramu, krenuli smo do beogradskog aerodroma Nikola Tesla odakle smo poletjeli nešto poslije 18:00 za Tel Aviv. Poslije slijetanja na izraelski aerodrom autobusom smo krenuli za Vitlejem, gdje smo bili smješteni u hotelu. Prolazak kroz sigurnosnu ogradu koja dijeli Izrael od Palestine, ostavio je na nas dubok dojam, pomalo tužan, jer taj debeli betonski zid označava granicu između dva svijeta, označava granicu gdje nestaje ljubav, a počinje mržnja. Poslije dolaska u hotel svi smo radosno dočekali noćenje. Na ovom pokloničkom putovanju bili smo počašćeni vodstvom vodiča g. Dragana Vukića, predsjednika pokloničke agencije Dobročinstvo, agencije Srpske pravoslavne crkve  i njegovog mlađeg kolege g. Đure Labusa.

04. 01. ponedeljak

Poslije veoma kratke noći slijedilo je buđenje oko 07:30, doručak, zatim obilazak grada. Slijedio nam je odlazak na Maslinsku goru. Posjetili smo rimokatolički samostan u kojem nam je posebno značajna pećina gdje se Hristos molio, odnosno gdje je ustanovljena molitva Gospodnja Oče naš. Ovdje također postoje i zapisi molitve Gospodnje na više od sto jezika, među kojima i na srpskom jeziku. Zatim smo posjetili ruski manastir Eleor, gdje se nalazi kapela u kojoj je prema predanju bila zakopana glava Svetog Jovana Krstitelja. Također, ovaj manastir krasi posebno impozantan zvonik, visok 65 metara, koje krasi zvono od 8 tona i koje je izliveno u Rusiji. Iteresantno je da je potres koji se dogodio  1920. godine, nije niti pomjerio zvonik. Posebno je lijepo bilo vidjeti vrijedne monahinjemanastira koje su sa velikom pažnjom i revnošću čistile manastir i koje nam trebaju biti svijetli primjer i pouka kako treba da se odnosimo prema svetinjama. Poslije toga krenuli smo stradalnim putem Hristovim, odnosno putem kojim je Hristos nosio krst, te smo otišli do hrama Vaskrsenja Hristovog, gdje smo se poklonili Grobu Gospodnjem. Preosvećeni Vladika Sava i o. Jeftimije, koji je došao iz manastira Ravanice, na Grobu Hristovom pojali su predivni tropar Hristos voskrese. Posjetili smo i Golgotu, mjesto stradanja Hristova, te se uputili u hotel gdje smo večerali i noćili. Posebne simpatije na ovom putovanju imali smo prema o. Jftimiju, iz manastira Ravanice, koji se zajedno sa sestrinstvom manastira Ravanice i Svete Petke brine za 93 djece ometene u razvoju. Velika je ljubav u njihovim srcima. Također, posebno su nam bile simpatične mati Marija i Hristina iz manastira Grabovca u Mađarskoj. Mati Marija ima 89 godina i već je osmi put u Svetoj Zemlji, te kako kaže, opet ima želju da dođe.

05. 01. utorak

Poslije doručka krenuli smo autobusom u obilazak. Pri polasku pjevali smo Dostojno. Prilikom prelaska sigurnosne ograde u autobus je ušla veoma mlada djevojka s automatskom puškom preko ramena, što je predstavljalo veoma ružnu sliku. Žena je stvorena za majčinstvo, a ne za rat. Međutim, Izrael je država u kojoj i djevojke služe vojsku. U vojsku stupaju sa 18 godina i vojni rok im traje dvije godine, te poslije imaju status rezervista, koji im ističe u 24 godini. Potom smo otišli do Getsimanskog vrta, gdje se Hristos prema predanju molio Bogu Ocu., te smo ovdje posjetili crkvu Bogorodičinog groba. Poslije toga posjetili smo ruski manastir Marije Magdaline. Zatim smo išli do zgrade Jerusalimske Patrijaršije gdje nas je toplo primio Patrijarh Teofil III koji nam je podijelio ikonice Bogorodice Jerusalimske. Preosvećeni Vladika Sava razgovarao je sa Patrijarhom te od njega dobio na dar prekrasnu panagiju od sedefa. Patrijarh je istaknuo neizmjeran značaj i veličinu blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, što nam je svima bilo drago, budući da neko iz našeg roda uživa toliko poštovanje. Poslije susreta sa Patrijarhom posjetili smo Zid plača, najveću jevrejsku svetinju, budući da on predstavlja ostatke Solomonovog hrama, te grob cara Davida psalmopojca, autora predivnih psalama, odnosno biblijskih pjesama. Zatim smo posjetili i prostoriju Tajne večere gdje smo kolektivno prema blagoslovu Preosvećenog Vladike Save pročitali molitvu pred pričešće. To je mjesto na kojem je Hristos ustanovio Svetu Tajnu Evharistije dajući svojim učenicima hljeb i vino kao svoje istinito Tijelo i Krv, jer pričešćujući se njima zadobijamo vječni život, odnosno Carstvo Nebesko. Poslije toga vratili smo se u hotel gdje smo noćili.

06. 01. srijeda

Poslije doručka otišli smo u hram rođenja Hristovog. Na ulicama je bio veliki broj policije, budući da je i Patrijarh dolazio u hram. Zbog napete političke situacije velike mjere obezbeđenja u potpunosti su normalne za ovu zemlju. U hramu smo se spustili do pećine, mjesta rođenja Hristovog, poklonili se zvijezdi. Taj trenutak zaista budi u čovjeku osjećaje za koje ponekad ne mogu ni da se pronađu riječi da bi se opisao. Preosvećeni Vladika Sava i o. Jeftimije otpjevali su tropar Roždestva Hristovog, zatim smo učestvovali u svečanom dočeku Patrijarha Teofila. Put nas je dalje vodio u Judejsku pustinju. Velika prostranstva pijeska i kamena bila su za nas koji smo navikli na plodne ravnice i šume zaista impresivna slika. Do manastira smo išli u manjim autobusima, jer je put veoma uzak i pun krivina. Preosvećeni Vladika nam je rekao da kada je dolazio 1988. godine, da su išli velikim autobusom, pa je jedan dio točkova visio sa strane, što zaista nije prijatno kada se sjetimo provalija koje okružuju cestu. Obišli smo manastir Svetog Sace Osvećenog, poklonili se njegovim moštima, obišli smo pećinu u kojoj se molio i radio  Sveti Jovan Damaskin, veliki istočni otac 7 vijeka. Pećina je veoma mala, uska. Zaista samo veliki asketa i podvižnik koji ima neizmjernu ljubav prema Hristu, može da svoj život molitveno provodi u njoj. Poslije toga smo obišli manastir Svetog Teodosija, koji se odlikuje velikom i prekrasnom crkvom. Nakon obilaska vratili smo se u hotel gdje smo večerali i malo odmarali jer smo trebali novu snagu da bismo prisustvovali Svetoj Liturgiji u hramu Rođenja Hristovog koja je bila u ponoć. U 21:30 Preosvećeni Vladika Sava, o. Jeftimije i mi studenti kao pratnja Vladike otišli smo do hrama, a ostatak grupe došao je kasnije.

07. 01. četvrtak

Poslije ponoći počela je Sveta arhijerejska Liturgija kojom je načalstvovao Patrijarh Teofil uz sasluživanje Preosvećenog Vladike Save i drugih episkopa i većeg broja monaštva i sveštenstva. Služio je i o. Jeftimije. Ovdje smo upoznali o. Jovana (Ćulibrka), koordinatora Odbora za Jasenovac, koji već nekoliko godina u Izraelu drži predavanja na Univerzitetima o holokaustu. Prvo smo se spustili do pećine Rođenja Hristovog gdje su se služitelji poklonili mjestu rođenja te je pročitana Božićna poslanica Patrijarha Teofila na grčkom i arapskom jeziku. Zatim smo krenuli gore u oltar. U jednom trenutku začuli smo jezive poklike i urlike pored oltara jer su Sirijci i Kopti izazvali nerede i pravili gužvu. Međutim, obezbeđenje je savjesno radilo svoj posao tako da dalje nije bilo problema. Prema riječima Preosvećenog Vladike Save tamo ponekad bude pravi haos, ali kako on kaže, kada se sjetimo gdje se nalazimo, to je sveti haos. Pričestili smo se. Veliki broj ljudi je primio Svetu Tajnu Pričešća. Poslije svečanog ručka u hotelu obišli smo mjesto En Karem, rodno mjesto Svetog Jovana Krstitelja. Tamo je manastir posvećen Svetom Jovanu, zaista veliki kompleks unutar kojega se nalaze dvije crkve, jedna posvećena ikoni Bogorodice Kazanske, a druga Svetoj Trojici. Nakon toga smo obišli manastir Časnog Krsta koji ima izuzetnu vrijednost budući da se u njemu nalaze freske od kojih neke nisu uopšte obnavljane nego su u potpunosti očuvane. Poslije toga smo otišli u hotel gdje smo večerali i noćili.

08. 01. petak

Poslije doručka krenuli smo za Vitaniju gdje smo posjetili grob Pravednog Lazara. Bilo nam je zaista drago posjetiti ovo mjesto, budući da je to Krsna slava Preosvećenog Vladike Save. Iako inače rijetka slava, interesantno je da su i blaženopočivši Patrijarh Pavle i arhimandrit Amfilohije također slavili ovu slavu, upravo kao i novoizabrani Patrijarh srpski g. G. Irinej.  Ovdje smo otpjevali tropar Opščeje Voskresenije i poklonili se grobu. Zatim smo nastavili put prema Jerihonu. Obišli smo manastir Četrdesetnice na Gori Kušanja gdje je Hristos posti četrdeset dana. Do manastira smo išli žičarom sa koje smo imali predivan pogled. Zatim smo obišli manastir Svetog Gerasima, te smo se smjestili u zaista lijep i konforan hotel koji se nalazi usred pustinje. Večerali smo i noćili.

09. 01. subota

Poslije doručka krenuli smo za Egipat, prema manastiru Svete Katarine na Sinaju. G. Dragan je pročitao predivnu molitvu Filareta, Mitropolita moskovskog, koja dodiruje i najskrivenije dijelove našeg srca i koja nam kazuje da uvijek treba da imamo neizmjernu ljubav prema Hristu i bližnjima. Vozili smo se pokraj Mrtvog mora koje je poznato po velikom salinitetu, odnosno gustoći soli, tako da ni neplivač ne bi potonuo. To bi bilo idealno za mene. Prelazak izraelsko – egipatske granice bio je pomalo naporan, jer su zaista velike mjere osiguranja. Poslije prelaska nastavili smo vožnju kroz Egipat prema Sinaju, vozili smo se pored Crvenog mora, pored kojeg su lijepe plaže i brojni hoteli, mnogi od njih stoje pusti. Na putu do manstira prošli smo pored brojnih punktova, budući da su egipatske vlasti naročito oprezne i radikalne u borbi protiv islamskih fundamentalista, tako da postoje brojne kontrole na cestama. Unatoč tome, fundamentalisti ponekad uspjevaju da naprave probleme. Vozeći se prema manastiru gledali smo krajolik koji nas je okruživao. Velike stare stijene, pijesak, poneki kržljavi grm, stado koza koje traže poneku travku, iskreno nisam siguran čime se hrane, jer se pejzaž sastoji od kamena i pijeska. Uz cestu postoje beduinska naselja. Malene, niske kućice, kamile pored kuća, mada su se i beduini modernizovali pa uglavnom imaju automobile za duže relacije. Konačno smo stigli u manastir gdje smo večerali i noćili.

10. 01. nedelja

U 02:00  oni koji su željeli i bili fizički spremni mogli su ići na Sinaj, na mjesto gdje je Gospod dao Mojsiju tablice zakona, visok 2600 metara, da bi vidjeli izlazak sunca. Mi koji nismo išli na Sinaj, ujutro u 06:00 išli smo u crkvu, na Svetu Liturgiju, gdje smo se pričestili. Na Liturgiji je bio i Arhiepiskop sinajski Damjan, iguman manastira. Poslije doručka imali smo slobodno. Manastir Svete Katarine je star 1400 godina. Ova Svetiteljka je bila mlada, lijepa djevojka koju su mnogi željeli da ožene, tako i rimski car. Ona je odlučila da sebe preda jedinom ženiku, Gospodu Hristu. Zbog toga je bila pogubljena, a Gospod ju je proslavio. Poslije podne obilazili smo manastir, prisustvovali Večernjoj službi kada smo cjelivali mošti Svete Katarine. Obišli smo muzej manastira u kome se nalaze vrijedni i drevni eksponati, kosturnicu u kojoj se nalaze kosti monaha. Posebno je zanimljivo spomenuti Svetog Stefanosa, monaha čije su mošti obučene u veliko-shimničko odjejanije i koji sjedi, te na taj način predstavlja čuvara kosturnice.  U krugu manastira nalazi se i nesagoriva kupina gdje se Gospod obratio Mojsiju. Nikada nije uvenula, uvijek je zelena i svaki pokušaj njenog presađivanja propao je. Poslije obilaska smo večerali i noćili.

11. 01. ponedeljak

Poslije doručka krenuli smo iz manastira natrag za Jerihon. Intersantno je za spomenuti da oko manastira Svete Katarine živi dosta beduina koji rade za manastir, posebno oni koji vode grupe na Sinaj. Također, u manastiru postoji osiguranje. Policajci posebno noću obilaze manastir i paze na njegovu sigurnost. Subotom i nedeljom manastir je zatvoren za turistetako da smo mi u povratku susreli veliki broj autobusa koji su išli prema manastiru. Opet nas je čekao naporan prelazak granice. Po dolasku u Jerihon smo večerali i noćili.

12. 01. utorak

POslije doručka smo krenuli prema Galileji. Obišli smo Goru Blaženstva, Rimokatolički samostan koji je veoma lijepo uređen. Ovdje je Hristos održao svoju poznatu besjedu na Gori i učio narod kakav treba da bude, što se i na nas danas odnosi. U samostanu se nalaze prevodi blažena na mnoge jezike. Poslije toga smo obišli Tabhu, mjesto gdje je Hristos umnožio hljebove i ribu. Zatim smo obišli stari Kapernaum, mjesto gdje je živio Apostol Petar. Na temeljima njegove kuće je sagrađena crkva. Također, sačuvani su ostaci starog grada Kapernauma. Obišli smo i manastir Dvanaest Apostola na obali Galilejskog jezera. Galilejsko jezero predstavlje prirodni rezervar vode za taj kraj. Poslije toga imali smo ručak. Riba Apostola Petra, posebna vrsta ribe koja živi samo u Galilejskom jezeru, veoma prijatnog ukusa. Put nas je dalje vodio do rijeke Jordan, mjesta gdje se Hristos krstio. Poslije pročitanog jevanđelja, prema blagoslovu Preosvećenog Vladike Save, o. Jeftimije ušao je u vodu i pokropio svakoga od nas, da bismo dobili blagoslov Jordana. Oni hrabriji ušli su u vodu i plivali među kojima je bio i naš student Aleksandar, iako je taj dan bilo malo prohladno. Rijeka Jordan ima veoma nizak nivo vode, budući da se koristi za zalijevanje plodnih zemljišta. Nastavili smo naš put u Nazaret, smjestili se u hotel gdje smo večerali. Poslije večere, Preosvećeni Vladika Sava nam je podijelio gramate koje dodjeljuje Jerusalimska Patrijaršija poklonicima, budući da dobijamo titulu hadži, odnosno poklonik svetih mjesta. Ti trenutci su bili veoma emotivni, vjerujem za svakoga od nas, te će nam ostati u sjećanju.

13. 03. srijeda

Poslije doručka otišli smo na Goru Preobraženja Hristovog, odnosno Goru Tavor. Obišli smo veoma lijep manastir gdje je Preosvećeni Vladika razgovarao sa igumanom, budući da se poznaju od ranije. U nastavku puta obišli smo Kanu Galilejsku, pravoslavni manastir, odnosno mjesto prvog čuda Gospoda Isusa Hrista, gdje je na svadbi pretvorio vodu u vino. U crkvi u manastiru čuvaju se dva krčaga u kojima je bila voda koju je Hristos pretvorio u vino. Ovdje smo dobili narandže, blagoslov manastira, koje je Vladika Sava podjelio našoj grupi. Također u krugu manastira su zasađene brojne ruže, čiji se miris ugodno osjetio u cijelom kompleksu. Žene nisu smjele da diraju cvijeće, a Vladika Sava je dobio jednu ružu, koja je imala prekrasan miris, i poklonio je našoj dragoj starici mati Mariji koja se iskreno obradovala, budući da je to blagoslov Preosvećenog Vladike. Zatim smo se vratili u Nazaret i obišli pravoslavnu crkvu Blagovjesti. Prema blagoslovu Vladike, otac Jeftimije je pročitao Jevanđelje. Posjetili smo i rimokatolički hram, jednu impozantnu i veličanstvenu građevinu, veoma lijepo uređenu i ukrašenu brojnim vitražima. Zatim smo nastavili put do Lide, gdje smo posjetili manastir Svetog Georgija, što je mene naročito obradovalo, budući da se radi o Krsnoj slavi moje porodice. Poklonili smo se moštima i grobu Svetog velikomučenika Georgija, gdje nas je Vladika Sava pomazao mirom koje neprestano tece iz groba svetitelja. Ovdje sam dobio na poklon ikonu Svetog Georgija, od vladikine sestre, g-đice La Verne što će mi zaista ostati vrijedna uspomena. Nastavili smo put prema Tel Avivu gdje smo večerali i nešto poslije ponoći krenuli sa aerodroma Ben Gurion za Beograd.

14. 01. četvrtak

Na aerodromu u Tel Avivu dočekali smo Novu godinu i praznike Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog. U Beograd smo stigli u 03:45 prema lokalnom vremenu gdje su nas čekali o. Slobodan i o. Dragan, te smo poslije nekoliko sati vožnje stigli u manastir Jasenovac odakle smo i krenuli na pokloničko putovanje.

Ovo pokloničko putovanje svakome od nas ostaće u posebnom sjećanju i svako sjećanje na njega probudiće iskrene osjećaje u našim srcima. Otići u Svetu Zemlju, zemaljsku otadžbinu Gospoda Isusa Hrista, hodati istim mjestima kojima je Gospod prolazio, za svakog hrišćanina predstavlja veliku vrijednost i značaj. Sveti Grad Jerusalim jeste za nas simvol Nebeskog Jerusalima, simvol Carstva Nebeskog. Tragično je to što je čovjek na pogrešan način iskoristio slobodu koju mu je Gospod dao, pa zato danas, zahvaljujući ljudskoj sujeti i gordosti postoje veliki zidovi kao bedemi koji dijele Sveti Grad. Unatoč svemu, Jerusalim je mjesto blagoslova, mjesto svetinja sa brojnim manastirima. Pokloniti se mjestu rođenja Hristovog, Grobu Gospodnjem, otići na mjesto Vaznesenja, Preobraženja, posjetiti Galileju, dobiti blagoslov svete rijeke Jordan znači za nas biti udostojen časti, znači biti svjedokom Hrista Živoga. Otišli smo na put s vjerom, na put duhovnog preporoda, vratili se obogaćeni i blagosloveni. Obogaćeni duhovno. Sveta Zemlja je kao veliki slap koji pada i čije kapljice kada se šire padaju na nas, ulaze u naša srca, blagosiljaju nas i učvršćuju u vjeri u Gospoda. Svaki suvenir pa i najmanji kamenčić koji smo ponijeli iz Svete Zemlje dovoljni su da u nama probude sjećae i ožive uspomenu na putovanje. Zahvaljujući Preosvećenom Vladici Savi vidjeli smo Svetu Zemlju, poklonili se svetinjama i duhovno obogaćeni vratili se kući. Na putu smo upoznali i drage ljude koji će nam ostati u dragom sjećanju. Familija Preosvećenog Vladike, toplina koja izbija iz njih ne može nas ostaviti ravnodušnim. Hvala im na svemu. Naš dragi o. Jeftimije, mati Marija i Hristina imaju posebno mjesto u našem sjećanju. Pa i naš dragi brat Emil iz Beograda, simpatični stariji gospodin, veoma radoznao i svagdje prvi, pun energije, također, rodom iz Slavonije osvojio je simpatije Vladike Save kao i nas ostalih. Simpatično je da je njegovo drugo ime Milorad, a od Preosvećenog Vladike ujaci su Emil i Milorad, tako da je između njih dvojice postojala posebna veza. I mnogi drugi ostaće nam u lijepom sjećanju i uspomeni. Svakome želim da ovo pokloničko putovanje bude na duhovnu korist, da mu pomogne da popuni nedostatke koji postoje u njegovom duhovnom svijetu i da se uvijek sjetimo da su svi ljudi Božija djeca, te da se naša srca ispune ljubavlju i za druge, a ne samo za sebe. Amin.

Đorđe Teodorović,
Student četvrte godine
Bogoslovskog fakulteta
Svetog Vasilija Ostroškog u Foči

23. NOVEMBRA 2009. GODINE.

23. NOVEMBRA 2009. GODINE, DOBROTOM I PRILOGOM GOSPODINA MILIJE KOSTIĆA IZ ČAČKA, SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA EPARHIJA SLAVONSKA JE OTKUPILA IMANJE U KUĆANCIMA NA KOME JE ROĐEN BLAŽENOPOČIVŠI PATRIJARH PAVLE.

POTPISIVANJU KUPOPRODAJNOG UGOVORA U DONJEM MIHOLJCU PRISUSTVOVALI SU EPISKOP SLAVONSKI SAVA I GOSPODIN MILIJA KOSTIĆ, UZ GOSPOĐU MARIJU BABIĆ, DOSADAŠNJU VLASNICU IMANJA, TE PROTOJEREJA-STAVROFORA SLOBODANA LALIĆA, EPARHIJSKOG SEKRETARA I PROTOJEREJA-STAVROFORA ANĐELKA SAILOVIĆA, NADLEŽNOG PAROHA U KUĆANCIMA.

UVAŽENOM BRATU U HRISTU MILIJI, VLADIKA SAVA SE ZAHVALIO NA PRILOGU I ULOŽENOM TRUDU OKO PREPISA IMANJA, RIJEČIMA DA JE TO POTVRDA NJEGOVE NEPOKOLEBIVE VJERE U HRISTA, ALI I VELIKE LJUBAVI PREMA CRKVI SVOJOJ PRAVOSLAVNOJ I NAŠEM PATRIJARHU.

BLAGOSLOVOM NJEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA SLAVONSKOG GOSPODINA SAVE UPUĆUJE SE POZIV ZA POMOĆ U OBNOVI CRKVE SVETIH APOSTOLA PETRA I PAVLA U KUĆANCIMA, EPARHIJA SLAVONSKA

KUĆANCI SU RODNO MJESTO BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA SRPSKOG GOSPODINA PAVLA, U KOME JE 1991. GODINE PORUŠENA CRKVA.

SVOJIM PRILOGOM I UPLATOM NA ŽIRO-RAČUN:

PODACI O PARTIJI: 1534000430  G

IBAN: HR 69 2412009-1534000430

KLIJENT: SRPSKA PRAVOSLAVNA PAROHIJA KUĆANAČKA

POVEZNA PARTIJA: 3734000713

PODACI O TIPU RAČUNA 15

VEŽE SE NA DEVIZNI RAČUN

IBAN SE KREIRA

POMOZITE RADOVE NA OBNOVI OVE CRKVE U KOJOJ JE KRŠTEN NAŠ PATRIJARH

POSJETA U MANASTIRU JASENOVAC

U subotu, 06/19 septembra 2009. godine, o Prazniku Čuda Svetog arhangela Mihaila i Svetog mučenika Evdoksija, Manastir Jasenovac je posjetila grupa pravoslavnih vijernika Eparhije žičke predvođena protojerejem-stavroforom Ljubinkom Kostićem, parohom iz Mataruške Banje i prof. Dragoljubom Danilovićem, članom Odbora za Jasenovac, Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve. Nakon odslužene Svete Liturgije, na kojoj je bio prisutan Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski gospodin Sava, u ime Vladike goste je pozdravio zahvalivši se na posjeti protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, paroh pakrački i ukratko ih upoznao sa prilikama sa kojima se susreće Crkva u Eparhiji slavonskoj danas, posebno govoreći o novoosnovanom Manastiru Jasenovac.

Nakon kratkog zadržavanja u Manastiru i prijema kod Episkopa, gosti su se uputili do Spomen područja Jasenovac gdje su u pratnji kustosa provedeni kroz kompleks ovog Muzeja poslije čega su nastavili svoj put ka Donjoj Gradini u Republici Srpskoj.

Nedelja 06.09.2009. godine

U nedelju 06. septembra 2009. godine, Svetom Liturgijom u Manastiru Jasenovac, koju je služio Njegovo preosveštenstvo Episkop slavonski gospodin Sava, sa sveštenstvom Eparhije slavonske obilježena je dvadesetpetogodišnjica podizanja i osvećenja spomen hrama jasenovačkim novomučenicima, nevinim žrtvama logora Jasenovac, posvećenog Rođenju Svetog Jovana, Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg.

Naime, 02. septembra 1984. godine, Njegova Svetost blaženopočivši Patrijarh Srpski gospodin German sa osam arhijereja, sedam sveštenika i sedam đakona osvetio je novopodignuti hram. Svečanoj Liturgiji i ovom veličanstvenom događaju, tada je bilo prisutno na desetine hiljada ljudi, pravoslavnih duša iz Eparhije slavonske, ali i iz svih krajeva svijeta koji su došli da se poklone i pomole na mjestu stradanja svojih majki, očeva, djece, braće i sestara. Danas, četvrt vijeka poslije, nakon poslednjeg rata, prilike su potpuno drugačije. U samom Jasenovcu danas živi nešto više od dvadeset pravoslavnih duša, uglavnom starije životne dobi. Najveću radost i praznik predstavljaju dolasci na bogosluženja vijernika iz Republike Srpske, koji veoma često organizovano dolaze ovdje na službe. Tako je bilo i ovom prilikom kada je autobus vijernika iz Banja Luke uzeo učešće u molitvenom Liturgijskom sabranju i rezanju slavskog kolača.

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa slavonskog gospodina Save, kompleks hrama i imanja oko crkve u Jasenovcu, o Vavedenju Presvete Bogorodice 2000. godine je proglašen Manastirom sa molitvama Vladike da ovdje zaživi monaški život, čije će prisustvo i molitve svjedočiti i čuvati crkveno pamćenje na strašne događaje nevinih stradanja iz Drugog svjetskog rata.

Vaše Preosveštenstvo, uvaženi oci, draga braćo i sestre,

punih dvadesetpet godina je prošlo od kada je, u to vrijeme Patrijarh srpski, Njegova Svetost gospodin German, na poziv administratora Eparhije slavonske, Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita zagrebačko-Ljubljanskog gospodina Jovana, došao na osvećenje ovoga hrama u kome smo danas sabrani.  Naime, od Drugog svjetskog rata kada je porušen velepni hram posvećen Rođenju Svetog Jovana Krstitelja koji pravoslavni Srbi ove parohije sagradiše 1775. godine, postojala je nasušna potreba, ne samo vijernika ove jasnovačke parohije, već i šire, da se podigne hram Božiji u slavu Njegovu i nevinih žrtava ovog logora. Zbog toga je ova godišnjica i prilika da se svega ovoga prisjetimo.

1973. godine blagoslov u to vrijeme Episkopa slavonskog Emilijana označio je početak podizanja nove crkve. Ipak, i pored velike želje cijele Crkve da ovi radovi što prije budu i okončani, u to bezbožno vrijeme, potrebne dozvole je bilo izuzetno teško dobiti. Pa ipak, godina za godinom su prolazile i podignut je ovaj hram po projektu arhitekte dr. Dragomira Tadića, trudom  i zalaganjem blaženopočivšeg Vladike Emilijana, čestitog sveštenstva Eparhije, prilozima i Ljubavlju vijernika sa svih krajeva planete od Australije, Amerike, Kanade, do Evrope i naše zemlje, koji su svojim prilogom  svoje ime zauvijek upisali u povijest ovog hrama. Prisjećamo se danas i Živana Milenkovića iz Kruševca, čije djelo ikonostasa krasi ovu crkvu. Uz ikonostas tu je i reljefni prikaz Kosovke djevojke na sjevernom zidu crkve, koji zajedno sa položenim dijelom moštiju Svetog velikomučenika kneza Lazara Kosovskog ukazuju i povezuju Kosovski zavjet i ondašnje stradanje sa ovim novim koje se desilo. Na ikonostasu su ikone nadaleko čuvene ikonopisačke radionice manastira Žiče.

Ostalo je zabilježeno da je blaženopočivši Patrijarh German sa osam arhijereja Srpske pravoslavne crkve, sedam sveštenika i sedam đakona, osvetio ovaj hram u prisustvu na desetine hiljada vijernika za koje niti ovaj hram niti porta hrama nisu dovoljno mjesta pružali, već su stajali po okolnim ulicama samo da bi bili prisutni na ovoj službi i vidjeli i svjedočili taj veličanstveni događaj.

Četvrt vijeka kasnije, blagoslovom Episkopa slavonskog gospodina Save i mi se isto tako okupljamo u istom ovom hramu. Nažalost, danas u daleko manjem broju. Istina, daleko manje je pravoslavnih Srba u Eparhiji slavonskoj nakon poslednjeg rata, pa ipak muka nas obuzima kada vidimo da nas ovdje nema ni onoliko koliko nas ustvari ima. Kao da smo zaboravili na ovo mjesto stradanja. Kao da nam motiv nije niti vjera, niti ljubav, niti želja da se poklonimo na ovaj dan ovom svetom mjestu, da se pomolimo zajedno Gospodu Bogu i Novomučenicima za duše naše i naše spasenje. Da se usrdno Gospodu molimo da se ovakva zla više nigdje i nikada ne dešavaju.

Jedinu  radost nam uvijek čine braća preko rijeke Save, koji dođu kad god su ovdje službe, posebno o velikim praznicima i svojim dolaskom i pjesmom nas uvjek raduju. Stoga je naš Vladika upravo danas odabrao jednu od sestara koje su došle iz Banja Luke, sestru našu Nadu, da bude ovdje na jedan način domaćin i da lomi slavski kolač. U vezi sa tim, pozivam i pitam ima li ko da se javlja da dogodine pripremi slavski kolač i žito u slavu Božiju i svetih Novomučenika i da ovdje bude, ako Bog da u zdravlju, zajedno sa nama u prvu nedelju mjeseca septembra 2010. godine? Neka se javi i ponese četvrtinu slavskoga kolač za blagoslov svoga doma. Evo sestra Nedeljka iz Banja Luke se javila pred svima nama. Dogodine da nas bude više, da ne tražimo izgovore i opravdanja, poput onih iz jevanđelske priče, da se ne izgovaramo poslovima i obavezama. Nije dobro da nedeljom radimo te poslove, neće svijet propasti ako ih za jedan dan zapustimo, već će uroditi većim plodom u svakom pogledu, ako nedelju posvetimo Gospodu, a današnju svetim Novomučenicima. Treba da ih pamtimo, treba da ih se sjećamo. Na našu žalost prije smo ih zaboravili nego što smo nove stekli.

Deset je punih godina od kada je naš Vladika Sava blagoizvolio da ovo mjesto, ovaj hram proglasi manastirom. I danas su iste njegove molitve, da će se javiti neko spreman, od muškaraca ili žena, da svoje živote posvećene Gospodu provode u ovom manastiru. Da budu ovdje, da se Bogu mole, pale kandima i svijeće, pjevaju tropare u slavu Božiju.

Isto tako, svake godine nastojimo da oživimo, što je više moguće, ovo slavlje i praznovanje današnjeg dana, ali i hramovne slave Ivanjdana. Ove godine, Vladika kao domaćin u ovom Manastiru, pripremio je za sve vas koji ste bili na službi posluženje, tako da ste svi dobrodošli i pozvani da oko trpeze ljubavi provedemo vrijeme zajedno u razgovoru o budućim susretima.

Svako Vam dobro, a molitve Svetog Jovana Preteče i Svetih Novomučenika neka Vas prate u vijekove vijekova. Amin.

Besjeda protojereja-stavrofora Slobodana Lalića

ARHIMANDRIT AMFILOHIJE (ŽIVKOVIĆ)

03. APRIL 1971. - 03. FEBRUAR 2009.

Ja sam tvoj, spasi me!

Od posledica povreda zadobijenih u tragičnom događaju koji se desio u Pakracu dana 23. januara 2009. godine u 07:30, kada je došlo do eksplozije u privremenoj rezidenciji Njegovog Preosveštenstva Episkopa slavonskog gospodina Save u Pakracu, u ulici Kralja Tomislava br. 22 koja je u potpunosti uništila navedeni objekat, upokojio se u Gospodu visokoprepodobni arhimandrit Amfilohije (Živković), prvi iguman novoosnovanog manastira Jasenovca.

Otac i brat naš Amfilohije je rođen u Slavonskom Brodu od dobrih roditelja Luke i Mare. Na krštenju je dobio ime Nenad. Zajedno sa bratom Dragom i sestrom Snježanom, ponajprije se od svojih roditelja učio vjeri i pobožnosti. U svome roditeljskom domu, vaspitan je u ono vrijeme kada su se mnogi od Boga otuđili, po riječima Apostola Pavla Timoteju riječima vijere i dobrom naukom. Po svršetku osnovne škole, po blagoslovu u to vrijeme Episkopa slavonskog gospodina Lukijana, danas Episkopa budimskog, upisuje srednju bogoslovsku školu u Manastiru Krki, a pri samom završetku iste 20. novembra 1989. godine od strane Episkopa Lukijana biva zamonašen, kada je i dobio ime Amfilohije. Od istog Episkopa je rukopoložen u čin đakona, a od Episkopa Nikolaja (danas Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita dabrobosanskog ) rukopoložen u čin jeromonaha. U tom otpočinje vrijeme rata i sukoba na našim prostorima gdje je otac Amfilohije ponovo ostao vijeran Crkvi i bio na raznim mjestima i poslušanjima na službi Bogu i narodu svome. Pred dolazak Njegovog Preosveštenstva Episkopa Save za nadležnog Episkopa Eparhije slavonske, otac Amfilohije se nalazio u manastiru Orahovica. Ubrzo ga je Episkop upoznao i prepoznao njegovu odanost i ljubav prema Crkvi, te otac Amfilohije postaje njegov lični sekretar, a potom i arhijerejski zamjenik. U svim ovim poslušanjima odano i vijerno je služio punih deset godina. O Vavedenju 2000. godine, Episkop Sava je kompleks parohijske crkve Svetog Jovana Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg u Jasenovcu, parohijsku kuću i imanje oko iste proglasio manastirom u slavu Božiju i Svetih novomučenika jasenovačkih i njihove nevine žrtve, a o. Amfilohija postavio za prvog igumana novoosnovane svete obitelji. Od strane Episkopa Save je dobio arhimandritski čin.

U hramu manastira Jasenovca, Episkop Sava sa sveštenstvom slavonske Eparhije, ali i sa sveštenstvom drugih Eparhija naše Svete Crkve je odslužio pomen 05. februara 2009. godine. Arhimandrit Amfilohije je sahranjen dana 07. februara 2009. godine u manastiru Grgeteg. Zaupokojenu Liturgiju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimski gospodin Lukijan, a Opelom je iz hrama ispraćen molitvama   Njegovog Preosveštenstva Episkopa zvorničko-tuzlanskog gospodina Vasilija, Njegovog Preosveštenstva Episkopa budimskog gospodina Lukijana i Njegovog Preosveštenstva Episkopa slavonskog gospodina Save, uz molitve visokoprepodobnog Arhimandrita Dositeja i bratstva i sestrinstva povjerenog mu Manastira te velikog broja sveštenstva i monaštva naše Crkve, među njima kolega iz Bogoslovije i prijatelja. U ime Episkopa i sveštenstva Eparhije slavonske besjedom se obratio protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, paroh pakrački.

Oca Amfilohija ćemo svi pamtiti i sjećati se njegove ljubavi prema Hristu, prema Crkvi, prema hramu, prema bogosluženju, prema ikonama, pamtićemo i njegovu ljubav prema Eparhiji slavonskoj i njenom vijernom narodu i narodnim običajima, te prema nadležnom Arhijerereju u čijim se rukama upokojio.

Iako ovih dana tugujemo ipak, utjehu imamo u Hristu Gospodu Vaskrslome iz mrtvih, u vjeri našoj koja nam pruža nadu da što je brat naš Amfilohije bliže Bogu i Spasitelju Svome, da je bliže i nama samima.

Njemu Vaskrslome iz mrtvih pjevamo, Njegovo najuzvišenije ime proslavljamo i Njemu se molimo da podari vječan i blažen pomen sluzi svome Arhimandritu Amfilohiju.

Protojerej-stavrofor Slobodan Lalić

PROSLAVLJEN PRAZNIK ROŽDESTVA HRISTOVOG U EPARHIJI SLAVONSKOJ

Blagoslovom Episkopa slavonskog g. Save, svo sveštenstvo Eparhije slavonske okupilo se u manastiru Jasenovac na Badnji dan i sasluživalo Svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski g. Sava. U svečanom slavlju učestvovali su studenti i bogoslovi naše Eparhije, te vijerni narod jasenovačkog kraja.

U poslijepodnevnim satima, Episkop Sava je, kako to čini svake godine, osvetio Badnjak u Sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, u kome se ove godine okupilo oko 150 pravoslavnih Srba pakračke parohije, a kako je to i sam Episkop primjetio, posebno je sve radovalo prisustvo nešto većeg broja djece i mladih. Božićnu poslanicu pročitao je jerej Slobodan Lalić, paroh pakrački.

Na Božić, Svetu arhijerejsku liturgiju, Episkop Sava je služio u hramu Svetog Velikomučenika Georgija u Požegi.

NEDELJA, 03.09.2006. godine, MANASTIR JASENOVAC

Prva nedelja poslije praznika Uspenja Presvete Bogorodice, u Eparhiji slavonskoj se proslavlja kao spomen na Svete Novomučenike Jasenovačke. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski gospodin Sava uz sasluživanje sveštenstva naše Eparhije i predivno pojanje hora mladih iz Banja Luke. U crkvi se također okupilo nekoliko destina vijernika, većinom iz Republike Srpske.

Po blagoslovu Episkopa slavonskog narodu se obratio jerej Slobodan Lalić, paroh pakrački, koji je u svojoj besjedi istakao da treba da njegujemo crkveno sjećanje na sve nevino postradale žrtve logora Jasenovac.

Presječen je slavski kolač, a tokom Liturgije u čin sveštenika rukopoložen je đakon Aleksandar Basta.

JOŠ JEDNO RUKOPLOŽENJE U EPARHIJI SLAVONSKOJ

Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski gospodin Sava blagoizvolio je, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, u manastiru Orahovica, rukopoložiti klirika Eparhije slavonske, svršenog bogoslova, Aleksandra Bastu u čin đakona.

Dvije nedelje poslije, u manastiru Jasenovac, đakon Aleksandar je rukopoložen u čin prezvitera.

Dana 10.06.2006. godine

U hramu Rođenja Svetog Jovana, Proroka, Preteče I Krstitelja Gospodnjeg, u manastiru Jasenovac , Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski g. Sava rukopoložio je u čin đakona, diplomiranog teologa Slobodana Lalića.

Dva dana kasnije, na Duhovski Ponedeljak, u Sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, vladika Sava, uz sasluživanje sveštenstva Eparhije slavonske, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju na kojoj je rukopoložio đakona Slobodana Lalića u čin sveštenika.

Liturgiji je prisustvovalo i više destina vjernika pakračke parohije i mještana grada.

Petak 21.10.2005. godine.

Manastir Jasenovac posjetila delegacija profesora Bogoslovija kao dio programa seminara u organizaciji Odbora za Jasenovac u cilju pravilnijeg i potpunijeg predavanja o ovoj najbolnijoj temi srpske istorije.

Goste su dočekali Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski G. Sava i arhimandrit Amfilohije.

Svetu arhijerejsku liturgiju je služio vladika Sava, uz sasluživanje sveštenstva i đakona, te se gostima obratio riječima dobrodošlice i ličnog radovanja što su tako uvaženi gosti posjetili manastir i ovo mjesto stradanja. Profesorima je poručio da znanja i iskustva sa ovog seminara usvoje i prenesu na svoje đake, kako bi bili na ponos njima i Crkvi Hristovoj.

U ime gostiju, domaćinima se obratio jeromonah Jovan (Ćulibrk), prenoseći pozdrave vladike Atanasija predsjednika Odbora za Jasenovac.

Nakon kratkog posluženja usljedila je posjeta kapeli- jedinoj sačuvanoj zgradi logora u kojoj se služila Liturgija sve do obnove crkve Svetog Jovana Krstitelja 1984. godine.

Nedjelja, 16.10.2005. godine.

Sveta Liturgija u Kapeli Svetog Svestenomucenika Georgija Slavonskog u Slavonskom Brodu.

Nedjelja, 09.10.2005. godine.

U Sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, uz prisustvo Njegovog Preosvestenstva Episkopa Slavonskog G. Save, Svetu Liturgiju sluzili su svestenici Slavonske eparhije. Na Liturgiji, u svojoj stradalnoj crkvi, okupilo se tridesetak vijernika kojima se obratio i vladika Sava rijecima pastira i duhovnog oca. Pozvao je narod da nastavi da dolazi u svoju crkvu, kako bi i oni koji nisu tu, vidjeci njihov primjer, ohrabrili se i vratili Crkvi.